NS Osijek

NS Osijek, 31000 Osijek, Streljana Pampas, Šandora Petefija bb, Tel./fax: +385 (0)31 208 646
Go to content
Najvećom vrijednošću našeg Središta smatramo upravo igrače, a koji su zastupljeni u svim natjecateljskim kategorijama (po nomenklaturi HNS-a: početnici, mlađi i stariji pioniri, kadeti, juniori, seniori i veterani) i u oba spola.
Nogometno središte Osijek, prema službenim podacima COMET sustava HNS-a (veljača 2017. godine), ima preko 2400 igrača registriranih i s pravom nastupa.
PRILOZI I DOKUMENTI:
  Obrazac - Predprijava za registraciju (Prijelaz igrača)
  Obrazac - Prijava za prvu registraciju
  UEFA Antidoping vodič za igrače
PROSLAVLJENI ASOVI I IGRAČKE LEGENDE NS Osijek:

ANDRIJA VEKIĆ
Bivši napadač i trener rođen je 1925. godine u Osijeku. Igrao je u osječkom Hajduku (1943.-'45.), Udarniku (1945.), Bratstvu (1946.) i Proleteru (1947.-'58.). Igrač velikih realizatorskih sposobnosti s izrazitim osjećajem za pogodak preteča je mnogih kasnijih osječkih golgetera koji su proslavili grad na Dravi. U tri prvoligaške sezone (1953.-'56) bio je najefikasniji igrač Proletera. Po završetku karijere posvetio se trenersko-pedagoškom radu, pa je trenirao Dardu (1961.), juniorsku, a potom i seniorsku momčad Slavonije (1963.-'66.), odnosno Osijeka (1968.-'71. i 1976.-'80.), Borova (1973./'74.), te libijski Itihad iz Tripolija (1975./'76.). Početkom 80-ih utemeljio je omladinsku školu u NK Osijeku koja je postala nadaleko poznata i izvan granica naše države stvorivši čitav niz kvalitetnih igrača međunarodnog značaja. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za igrački i trenerski doprinos u razvoju nogometa među kojima je najznačajniji Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora 2003.

DAVOR ŠUKER
Postigavši šest pogodaka i osvojivši naslov najboljeg golgetera Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., Davor Šuker upisao je svoje ime u povijest ne samo osječkog i hrvatskog, nego i svjetskog nogometa.
Ponikao u školi nogometa NK Osijek, u gradu u kojem je rođen 1. siječnja 1968. i stekao ime strijelca rijetko viđenog osjećaja za slanje lopte u suparničke mreže. Za "bijelo-plave" iz Gradskog vrta igrao je od 1985. do 1989., a nakon toga nastavlja karijeru noseći dres zagrebačkog Dinama ('89.-'91.), te španjolskih klubova Seville (‘91.-'96.), i Real Madrida (‘96.-'99.), u čijem dresu osvaja naslov prvaka Španjolske ‘97. i Europe ‘98, te Interkontinentalni kupu ‘98. Nastavlja karijeru u Engleskoj gdje je nastupao za londonske klubove Arsenal (‘99.-'00.) i West Ham (‘00.-'01.), a karijeru zaključuje (‘01.-'02.) u dresu bundesligaša München 1860.
Kao reprezentativac, bio je dio proslavljene omladinske vrste Jugoslavije, koja je 1987. u Čileu postala svjetski prvak, a u seniorskoj selekciji SFRJ bilježi dva nastupa. Dres samostalne i neovisne Hrvatske odjenuo je 69 puta i pritom rekordnih 45 puta bio strijelac. Vrhunac karijere, u najdražem dresu Ćirinih "vatrenih", doživio je u Francuskoj ‘98., pa mu je učinak od šest pogodaka u sedam nastupa donio planetarnu slavu. U karijeri je postigao 201 ligaški pogodak. Za prezentacije u dresu Real Madrida i posebice reprezentacije Hrvatske 1998. zauzeo je treće mjesto u FIFA-inom izboru za nogometaša godine.
Davor Šuker bavi se danas menadžerskim poslovima i s uspjehom vodi svoju nogometnu akademiju, a od nedavno izabran je za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.

DIONIZIJE DVORNIĆ
Brzonogo i elegantno lijevo krilo nadimkom "Bata" rođeno je u Popovcu 1926. Karijeru je započeo u donjogradskoj Olimpiji (1943.-'45.), a nastavio u Udarniku (1945.-'46.) i Proleteru (1947.-'49.). Za zagrebački Dinamo igrao je od 1949. do 1955. u kojem je razdoblju odigrao 304 utakmice i postigao 153 pogotka, te osvojio Kup 1951. i naslov prvaka 1954. kada je bio drugi najbolji strijelac lige sa 16 golova. Potom nastupa za NK Zagreb (1955.-'59.) i Lokomotivu (1959.-'61.), a inozemnu karijeru ostvario je u Švicarskom Veveyu (1961.-'65.), gdje je nastavio živjeti i raditi kao trener. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio 6 puta (sudionik SP-a ‘54. u Švicarskoj gdje je ubilježio tri nastupa), a jedini pogodak postigao na debiju 18. listopada 1953. u Zagrebu protiv
Francuske (3:1). Za "B" reprezentaciju odigrao je dvije utakmice, uz jedan postignuti pogodak. Preminuo je u Švicarskoj 1992.

ERNEST DUBAC
Ernest Dubac (Osijek, 1914. – 1985.) slovi kao jedan od najboljih hrvatskih obrambenih igrača svih vremena. Oštar, brz, eksplozivan, a univerzalnost svojstvenu današnjim vrhunskim braničima iskazivao izvrsnim pregledom igre i preciznim proigravanjima, te odličnom skok-igrom. Nadimkom "Puba", započeo je karijeru u osječkom Hajduku, nastavio je u Slaviji (1932.-'37.), a s BSK-om iz Beograda (1937.-'41.) osvaja svoju prvu titulu prvaka države 1939. Ratnih godina (1941.-'45.) brani boje zagrebačkog Građanskog gdje postaje ‘43. prvak Hrvatske, te stječe ugled nogometaša europske vrijednosti. Dubac je upisao svoje ime u povijest hrvatskog nogometa odigravši jedini (uz M. Brozovića) svih 15 međudržavnih utakmica za reprezentaciju Nezavisne Države Hrvatske (1941.-'44.)! Prije toga, taj džentlmen u kopačkama, koji je stasom budio strahopoštovanje u redovima suparničkih napadača, nastupio je 14 puta za Kraljevinu Jugoslaviju debitirajćui 3. travnja 1938. na utakmici s Poljskom (1:0) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a posljednji puta 23. ožujka 1941. protiv Mađarske u Beogradu (1:1). Nakon rata neko vrijeme je radio i kao trener u Proleteru (Osijek), Čeliku (Zenica) i Trešnjevki (Zagreb).
Po zanimanju stomatolog, sve do smrti, 1985., živio je u Osijeku.

FRANJO RUPNIK
Franjo ili "Frane" Rupnik (Osijek 1921. - Osijek 2000.), kao jedan od najboljih igrača koje je Osijek ikada imao, karijeru je započeo u domaćem Hajduku (1938.-'43.), da bi 1943. nastupao za zagrebačku Concordiju. Nakon završetka vojne obuke igrao je za varaždinski Zagorac (1944.) da bi se ubrzo priključio partizanima zbog čega je kao dio "kontingenta" hrvatskih igrača prebačen u Beograd, gdje je svoj igrački put nastavio u Partizanu (1945.-'47.). Ipak, 1947. vraća se u Osijek, te u sljedećih 11 godina igranja upisuje 572 nastupa za Proleter.
Kao igrač sredine terena bio je izvrstan tehničar, vješt dribler, često i strijelac, uz izniman osjećaj za suradnju sa suigračima. Također se nakon igračke karijere otisnuo u trenerske vode, te je, uz juniore Osijeka, vodio i neke od osječkih ligaša (Olimpija).
Odigrao je 6 utakmica za "A" reprezentaciju Jugoslavije između 1946. i 1950., debitirajući ‘46. protiv Čehoslovačke (4:2), a zaključivši reprezentativni staž protiv Norveške ‘50. (4:0) kada je postigao i svoj jedini pogodak za selekciju bivše države. Dva nastupa bilježi i za "B" reprezentaciju.

FRANJO GLASER
Jedan od najboljih hrvatskih vratara svih vremena zasigurno je Franjo Glaser (Sarajevo 1913. - Zagreb 2003.). Visok, snažan, odličnih refleksa, s istančanim osjećajem za obranu jedanaesteraca, igračko je "ime" stekao u Osijeku gdje je igrao za Građanski (1930.-'33.), a potom u BSK-u iz Beograda (1933.-'37.). U Zagreb odlazi 1937. gdje do 1945. brani boje Građanskog, a u razdoblju od 1940. do 1945. 11 puta oblači dres hrvatske reprezentacije, s tim da je hrvatska "vrata" branio već na prvoj povijesnoj utakmici Banovine Hrvatske, 2. travnja 1940. kada je u Zagrebu svladana Švicarska 4:0. Glaser je skupio i 35 nastupa za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije, a prvu službenu utakmicu u državnoj momčadi odigrao je 30. travnja 1933. u Beogradu protiv Španjolske (1:1) kada se na suprotnim vratima našao čuveni Ricardo Zamora. Karijeru je nakon Drugog svjetskog rata nastavio u Beogradskom Partizanu (1945.-'47.), a završio u splitskom Mornaru (1947.-'48.), gdje je istovremeno bio i trener. Uz igračku, imao je i bogatu trenersku karijeru u kojoj je još vježbao Dinamo (Zagreb), a radio je i u Mostaru, Rijeci, Osijeku, Smederevu, te austrijskom Klagenfurtu. Pet se puta u karijeri okitio naslovima državnog prvaka: ‘34./'35., ‘35./'36., ‘39./'40., ‘42./'43. i ‘46./'47.

GUSTAV LECHNER
Uz Ernesta Dupca i Franju Glasera, Gustav Lechner ponajbolji je dio terceta najboljih nogometaša stasalih na osječkim terenima uoči Drugog svjetskog rata i jedan od najpoznatijih Esekera koji su u to doba stekli i europski ugled. Rođen 1913. u Osijeku, plavokosi "Lembika" se, igrajući na sredini terena, odlikovao sjajnom motorikom, ali i perfektnim pregledom igre. Često se događalo da, iako nizak rastom, (i) u skoku nadmaši neusporedivo snažnije suparnike. Njegov izniman talent brzo je zapeo za oko stručnjacima, te je kao osamnaestogodišnjak 2. kolovoza 1931. zaigrao u državnoj momčadi Jugoslavije (uz tadašnje "asove" Hitreca, Ivkovića, Marjanovića, Premerla, Tirnanića, Zečevića…) koja je u Beogradu svladala Čehoslovačku 2:1, a među najzapaženijima je bio upravo Lechner. Bio je najzaslužniji za plasman Slavije u završnice državnih prvenstava 1930., 1932./'33. i 1934./'35. da bi 1934. prešao u beogradski BSK u čijem je dresu do početka Drugog svjetskog rata svojim nastupima priskrbio dres reprezentacije i pritom u tri navrata (‘35., ‘36. i ‘39.) osjetio slast osvajanja naslova prvaka države. Za najbolju reprezentaciju Jugoslavije nastupao je 44 puta. Lechner 1941. prelazi u zagrebački Građanski s kojim 1943. osvaja naslov prvaka, a za vrijeme NDH bilježi 11 nastupa za hrvatsku reprezentaciju, da bi se na kraju rata vratio u Osijek i od 1945. do 1949. u 104 utakmice branio boje Udarnika, Slavonije i Proletera. Tijekom trenerske karijere, Gustav Lechner vodio je Metalac (Osijek), Vojvodinu (Novi Sad), Dinamo (Pančevo), zagrebački Dinamo (s kojim je ‘58. osvojio prvenstvo), Velež (Mostar), Slavoniju (Osijek), NK Zagreb i zagrebački Metalac. Bio je i akademski obrazovan stekavši zvanje diplomiranog pravnika. Umro je 1987. u Zagrebu, a pokopan na Aninom groblju u rodnom gradu.

IVAN LUKAČEVIĆ
Ivan Lukačević "Luks" rođen je 7. listopada 1946.
Prve nogometne korake napravio je u Mladosti iz Seleša, nastavio je igrati u Dinamu iz Orlovnjaka, Valpovci i Belišću, a 1972. dolazi u NK Osijek gdje je igrao do kraja 1981. U ljetnim mjesecima 1975.-'80. dodatno je igrao u Kanadi, Toronto Metros-Croatia od 1975.-'78. gdje je u 41 nastupu dao 29 golova, a od 1979. do 1980. igrao je u istom klubu promjenjenog imena u Toronto Blizzard gdje je u 47 nastupa zabio 17 pogodaka. U Kanadi je osvojio i naslov prvaka Sjeverne Amerike, a jedno vrijeme igrao je i sa slavnim Eusebiom.
Od 1972. do 1981. odigravši 10 sezona u bijelo-plavom dresu postigao je 98 golova u drugoj i 28 u prvoj ligi što ga s 126 pogodaka čini prvim strijelcem NK Osijeka svih vremena.
Specijalnost su mu bili golovi glavom iz svih pozicija i udaljenosti unutar šesnaesterca.
Ivan Lukačević preminuo je 26. srpnja 2003.

JOSIP GUTZMIRTL
Rođen 16. ožujka 1942. godine, počinje igrati za NK Proleter 1961. (kasnije NK Slavoniju, a današnji NK Osijek).
Postupno je izrastao u nogometaša koji je znatno nadmašio drugoligašku scenu.  I nije se dugo zadržao u rodnom gradu, potkraj '64 iz novoimenovane Slavonije otišao u Zagreb, postao prvotimac Dinama i svrstao se u red najboljih nogometaša ikada rođenih u Osijeku.
Iz utakmice u utakmicu nadograđivao je ime koje je posta(ja)lo sve poznatije u nogometnim kuloarima Slavonije i Baranje, cijele Hrvatske, pa i ostalih prostora bivše Jugoslavije. Ne bi ga zadovoljavalo dva, tri, već je na prvenstvenim utakmicama «zabijao» i po četiri gola (o)krunivši tako akcije također vrsnih suigrača tog vremena. U grad na Dravi stizali su menedžeri najvećih klubova tog doba, pa su i najvatreniji navijači Slavonije počeli shvaćati da će popularni Guco (ili Joza, kako su ga također nazivali) kad-tad popustiti laskavim ponudama. Sve barijere otklonjene su ujesen '64, kad je Josip Gutzmirtl, na dvije utakmice zaredom, s Kladivarom iz Celja, pa Šibenikom u prvenstvu Druge savezne lige "zapad", postigao po četiri pogotka a Slavonija je pritom ostvarila istovjetne pobjede od po 6:0. Te zime Joza se otisnuo u Maksimir i to nakon što je u pet drugoligaških sezona postigao sveukupno 56 pogodaka.
Početkom '65. odjenuo je plavi dres, ali kako je konkurencija u vršku Dinamova napada bila iznimno jaka, postao je tzv. «polušpica», ali veoma brzo nezamjenjiv u početnoj momčadi. Igrao je sve do 1973. godine, nastupio na 409 utakmica i pritom postigao 106 pogodaka. Navijači zagrebačkog kluba pamte ga ponajprije po nemjerljivom
doprinosu osvajanju Kupa velesajamskih gradova (preraslog u Kup UEFA, sadašnja Europska liga) rujna 1967. K tomu, Gucino je ime upisano i u elitni popis kapetana maksimirskog kluba…
Svi, koji su imali sreću i poznavati ga, pamte Gucu kao vrhunsku osobu, a nogometni stručnjaci slažu se u procjeni, da je, kao igrač plemenita kova, bio jedan od najvećih nogometaša poniklih u Osijeku, dokazan na vrhuncu karijere i na europskoj pozornici. Naprasno je, za vrijeme rutinskog, kontrolnog pregleda srca, preminuo u Zagrebu, 24. studenoga 2009. Josip Gutzmirtl pokopan je 27. studenoga 2009. na zagrebačkom Mirogoju.

SLAVKO STOJANOVIĆ
Vratar nadimka "Vavo" rođen je u Osijeku 1930., a od 1945. do 1947. nastupao najprije za Udarnik, a potom Proleter (1947.-’51.), gdje je 104 puta čuvao vrata najbolje osječke momčadi. Prelazi 1952. u beogradski Partizan za koji nastupa do 1960., a u kojem razdoblju osvaja dva Kupa (‘54. i ‘57.), te bilježi čak 365 nastupa. U razdoblju 1960.-’62. brani vrata Rijeke, a inozemnu karijeru ostvaruje u njemačkoj Wormatiji 08 (Worms) između 1962. i 1969. Kao jedan od najboljih jugoslavenskih vratara svog vremena odigrao je 8 utakmica za reprezentaciju (1952.-’58.), prvi put protiv Austrije u Beogradu (4:2), a posljednji protiv istog protivnika u Beču (4:3). Bio je trener dva njemačka kluba: Germania Eich i Wormatia Worms.
U njemačkom gradu Worms u 82. godini života preminuo je 2012.
NS Osijek, OIB: 17602962445, IBAN: 4225000091102009417
NS Osijek © 2012.-2017.
Autor: Milenko Vojnović
Back to content